Otkrivamo ratne tajne: Tokom ’93. u Radončićevom stanu pronađeno 30-ak dokumenata sa oznakom “vojna tajna”

U dokumentu Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga R BiH, od 18. 10. 1993. godine, o podršci pojedinim neposlušnim komandantima jedinica u Sarajevu koji su izazivali nered, jer nisu poštovali sistem komandovanja, navedeno je: „Neposredni realizator takvih poteza je Fahro Radončić … Službe vojne i državne bezbjednosti su pretresom kod Radončića u stanu pronašli 30-tak dokumenata sa oznakom ‘vojna tajna’.

Uz to je važna i pravna činjenica da Radončić nije pripadnik ŠVK, odnosno da nema formacijsko mjesto u ŠVK, što može da ukazuje da je angažovan za neke ‘specijalne namjene’ u komuniciranju sa sredstvima informisanja, među kojima je i angažovanje na diskreditovanju određenih uglednih ličnosti…“.

Hapšenje Radončića

Pritiješnjen dokazima i uplašen, Radončić je izražavao kajanje, izvinjavao se, te objašnjavao da je izmanipuliran od strane Halilovića. O Radončićevoj krivnji zbog odavanja vojne tajne i klevetanja protiv autoriteta odbrane BiH, postoji transkript razgovora između zvaničnika Službe državne bezbjednosti i Fahrudina Radončića, u kome je navedeno da je Radončić, u smislu priznanja krivnje i kajanja, rekao: „Mogu reći da sam izmanipuliran. Izmanipuliran sam, ali KOS-ov igrač nisam.“

Radončić manipulira Udruženjem Sandžaklija

On je tako, da bi se izvukao, Halilovića okvalificirao kao manipulatora. Istovremeno, Radončić, putem Udruženja novinara, je organizirao pritisak prema Predsjedništvu R BiH da bude amnestiran i pušten iz zatvora. Na jednoj od svojih sjednica, članovi Predsjedništva su insistirali da se u slučaju Radončićevog hapšenja postupi po zakonu, u nadležnosti suda, i da se ne podliježe pritiscima izvana. Silajdžić i Kljuić su se izjasnili za sudsko procesuiranje Radončića, uz ocjene da je njegovo prisustvo u BiH štetno, posebno zbog ratnih uslova. Predlagali su da se odbace pritisci u manipulatorskoj režiji Radončića, reagiranjem Udruženja novinara. Predsjednik Izetbegović je iznio da postoje elementi koji opravdavaju Radončićevo sudsko procesuiranje, ali da za BiH, u ratnoj situaciji, neće biti afirmativno da se sudi novinarima. Znači, Radončić je amnestiran, ne zbog toga što nije bilo osnova za sudski tretman, nego zbog toga, što se, uz sve ratne probleme, nije željelo medijsko i političko odvraćanje pažnje od glavnih ratnih problema. Prema tome, pritisak putem Udruženja novinara za Radončića je bio spašavajuće uspješan.

Kasnije, kada je zbog poznatih događanja u vezi neposlušnosti pojedinih, izmanipuliranih komandanata u Sarajevu, uhapšen i Sefer Halilović, u akciju njegovog spašavanja je krenuo Radončić, pored ostalog, vjerovatno i zato što se bojao da u zatvoru ne progovori i o njemu. Kao sredstvo pritiska upotrijebio je Udruženje Sandžaklija, prijeteći da će, u slučaju ostanka u zatvoru, Sefer Halilović biti izabran za predsjednika Udruženja, i da će se „Sandžaklije“ pobuniti, što je bila vrlo ozbiljna prijetnja unutarnjoj stabilnosti odbrane BiH. Čestiti patrioti BiH porijeklom iz Sandžaka, koji su davali veliki doprinos odbrani svoje domovine, tada nisu mogli ni slutiti u kakvu katastrofu njih, njihove porodice i njihovu domovinu vode Halilović i Radončić. Treba znati da je upravo po sličnim pitanjima izazivanja unutarnjih sukoba, u formi paradržave, paravojske i parapolicije, predajom velikog dijela teritorije četnicima, Fikret Abdić uveo Bošnjake u međusobne sukobe u kojima su pale ogromne ljudske žrtve. Zahtijevajući da Sefer Halilović bude pušten iz pritvora, prema transkriptu razgovora sa zvaničnikom Službe državne bezbjednosti, Radončić je rekao:
„Ja sam u ovom Udruženju Sandžaklija. Vrlo se nezgodno poklopilo, termin Seferovog hapšenja i redovnih izbora u Udruženju. Udruženje Sandžaklija i sve te podružnice sada vuku dosta, ovako, jedan radikalan i nepolitičan potez … Raspoloženje je apsolutno sada, da se kontrira državnoj vlasti i svemu da se on izabere … Svih dvadesetak podružnica agresivno ide da Sefer bude predsjednik. Po mojoj procjeni, to nas onda kao narod vodi u konflikt i odnos prema njemu se personificira u neki odnos prema nama i tako Sandžaklije njega doživljavaju kao neprikosnoven autoritet… Ja sam zbog njega bio u zatvoru. Ako treba neko da mu bude prijatelj, ja sam … Ja ću njemu da kažem ovako: Mi ćemo tebe kao Sandžakliju štititi, i sve to. Jako je pogrešno da ti budeš predsjednik Udruženja … Da on meni napiše na ceduljicu da ne želi, da se zahvaljuje i da ja sa tom ceduljicom idem u Izvršni odbor Udruženja. Ja ću njega ubijediti lako. Mislim, ja ću mu reći: Ako ti misliš da sam ja tvoj neprijatelj, a znaš šta sam, dvadeset godina mi je robijanja na kraju prijećeno, da te kažem. To nisam rekao.“.

Dakle, Fahrudin Radončić je došao kod zvaničnika Službe državne bezbjednosti da zaprijeti, da će se u slučaju Seferovog ostajanja u izolaciji, građani BiH porijeklom iz Sandžaka organizirano pobuniti protiv državne vlasti i da će to dovesti do opasnih sukoba među Bošnjacima. Radončić je zahtijevao da mu se omogući kontakt sa Seferom dok je u izolaciji, te da će ga on ubijediti da odustane od izbora za predsjednika Udruženja, i da će tako splasnuti tenzije. To je bila prijetnja da će u slučaju Seferovog ostanka u izolaciji eskalirati pobuna Sandžaklija protiv državne vlasti. Normalno, o svemu je informiran predsjednik Izetbegović, i to u vrijeme kada su krvavi međubošnjački sukobi u Bosanskoj Krajini imali katastrofalan rezultat. Imajući u vidu te činjenice, Izetbegović se opravdano pribojavao da se slučaj Sefera Halilovića iskoristi kao povod za izazivanje napetosti i sukoba unutar bošnjačkog naroda u Sarajevu, slično kao u Bosanskoj Krajini.

* Ulomak iz knjige “Lažovi i ubice” autora Fikreta Muslimovića