John PerkinsJohn Perkins godinama je bio vodeći svijetski ekonomista, a zatim ekonomski ubica koji je na kreiranju globalne imperije radio direktno sa liderima Svijetske banke, MMF-a i ostalih svijetskih finansijskih institucija.
Njegov posao sastojao se u uvjeravanju šefova država i vlada zemalja trećeg svijeta da pozajme dovoljno novca od globalnih finansijskih institucija kako bi se njihove zemlje našle u dužničkom robstvu.
Nakon toga korumpirana elita u toj državi znatno bi se obogatila, a resursi tih zemalja u potpunosti prepustili korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.
Brutalne metode
Perkins je napisao nekoliko knjiga o svojim iskustvima među kojima su najpoznatije “Confessions of an Economic Hit Man” (Ispovijesti ekonomskog ubice), “The Secret History of the American Empire” (Tajna historija američke imperije) i “The Secret History of the American Empire – Economic Hit Men, Jackals, and the Truth” (Tajna historija američke imperije – ekonomske ubice, šakali i istina).
Perkins u svojoj knjizi “Ispovijesti ekonomskog ubice” primjećuje sljedeće: “U zemljama kao što su Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i prosječno. Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovijedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni. Tako funkcioniše ovaj svijet.”
Taj njegov svijet uključuje i Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, koji su itekako odigrali značaju ulogu u “novom ekonomskom porobljavanju svijeta” i zato Perkins vjeruje da samo jedinstven odgovor ugroženih zemalja u razvoju može razbiti obruč te nove svjetske imperije bez milosti. Nekadašnji ekonomik hitmen bez straha od revanšizma “šakala koji su u službi privredne mafije” i sa zadovoljstvom probuđene savjesti, pokušava da nam pokaže da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine i da vrijedi se boriti za bolji svijet, za svijet bez globalne prevare, korupcije, ucjene i brutalnosti.
Evo kako on objašnjava ko su ekonomske plaćene ubice i šta je njihov zadatak?
– Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresovane američke korporacije (uzmimo primjer nafte), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice. Ali, novac ne ide direktno u tu zemlju. On pre ide američkim kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili preduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Od toga imaju koristi lokalne bogataške familije jednako koliko i američke korporacije, ali to ne pomaže i većini populacije, koja je suviše siromašna da koristi struju, nije obučena dovoljno da radi u novoj industriji i koja faktički ostaje da živi van tog ekonomskog sistema. Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne može da izmiri. Tada mi, ekonomske plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu po niskim cenama našim naftnim kompanijama. Ili nas podržite svojim glasovima u UN – u ili pošaljite svoje trupe da podrže naše u Iraku.” U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspijeha, agenti–šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje ekonomske ubice nisu uspjele da podmite. To se meni dogodilo u Panami i Omar Torijos je bio ubijen kao rezultat toga. Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s Irakom.
Perkins je govorio i o načinu na koji Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka učestvovali u izgradnji te korporatokratije u zemljama u razvoju.
– Jednom kada se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu finansijsku pomoć. U izvjesnom smislu, to je smanjenje dugovanja, ali tek onda kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i da privatizuju javni sektor. Posljedica toga je da te države potpadaju pod tu svjetsku imperiju.
Potresao svijet
Knjige Perkinsa su potresle svijet, jedan od njegovih biografa opisuje ga kao čovjeka koji je živio četiri života, kao ekonomski plaćenog ubicu, upravni direktor veoma uspješne kompanije za proizvodnju alternativne energije, ekspert za urođeničke kulture i učitelj i pisac koji se zalaže za ekologiju.
– To je opis koji vrlo dobro sumira moj život. Mislim da je fer reči da sam živio privilegovanim životom, iako je pošteno reči da sam kao ekonomski plaćeni ubica sasvim sigurno radio stvari kojima se ne ponosim. Nakon tog perioda posvetio sam život stvaranju boljeg svijeta. To je cilj kojem sam nakon 1981. godine posvetio život – rekao je Perkins u jednom od brojnih intervjua.
Perkins je u brojnim intervjuima otkriva kako je došao do toga da postane ekonomski ubica, o putovanjima u Afriku, Aziju, Evropu, Latinsku Ameriku i na Srednji Istok, o predsjednicima Paname i Ekvadora koji su odbili mito i završili mrtvi pa do toga kako je došao na ideju da objavi svoja iskustva ekonomskog ubice.
Kako je postao ekonosmki ubica
– Kada sam završio Poslovnu školu na Bostonskom univerzitetu, bio sam regrutovan od strane „National Security Agency“, agencije za nacionalnu bezbjednost, najveće nacionalne agencije tog tipa i, rekao bih, najtajnovitije špijunske organizacije. Premda ljudi misle da je CIA veća, NSA je mnogo, mnogo veća ili je barem bila u vrijeme kada sam ja radio za ovu agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj nema podataka, oni su skriveni od javnosti u smislu da znamo izuzetno mnogo činjenica o organizaciji kakva je Centralna informaciona agencija ali, sa druge strane, saznanja o NSA počivaju na glasinama. Tvrdi se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju poruka, ali, u stvari, svi znamo da su u ovoj agenciji ljudi koji slušaju naše telefonske razgovore”, priča Perkins.