Gotovo nepoznat, galski Muzej cipela smjesten je u nekadasnjem zenskom manastiru gradica Romans, u oblasti Drôme. Bivsa prijestolnica obuce, grad je uposljavao 5 000 radnika sto su neprekidno izradjivali najneobicnije cipele! Mnostvo poznatih marki su tu zapocele poslovanje : “Robert Clergerie,”Joseph Fenestrier” ili “Charles Jourdan”. Poslijednji kreator- cipelar posjeduje i osobnu dvoranu u Muzeju.
Istinska Ali-Babina pecina, Muzej posjeduje 500 pari cipela iz svih epoha. medjutim, sva njegova bogatstva nisu izlozena zbog skupocijenih ukrasa koji zahtijevaju bolju, sigurnosnu opremu i vise radne snage. Ipak, mogu se odkriti cipele venecijanskog plemstva iz 17 stoljeca, izradjene od zute svile i cipke. Ubrzo postaje jasno kako su jednake jer jos nije bilo desne i lijeve strane. Izlozena je i obuca samuraja : nalik na kucne zimske pantufle samo sa jako dugim krznom. Jedna dvorana je posvecena slikarima sto su slikali odjecu i obucu razlicitih perioda, pa postoji rijetko platno slikarice Marie-Denise Villiers, inace kcerke obucara, koju je pariski “Le Louvre” posudio Muzeju u Romansu.
Paznju privlace neobicne cizme dosle iz Beca, 1900 godine, sto su se nosile jedino u sjedecem polozaju jer je peta visoka 28cm ali se mogla odkaciti. Trebalo je odkopcati i 32 dugmeta, sto nije jednostavno i zahtijeva neodredjeno vrijeme. Zanimljiv je i model poznatog Hellsterna iz 1925, sto je vec izradjivao platforme i potpetice od 19,5cm, ukrasene strassom ali i dijamantima. Poznati obucar Maniatis, bez obiteljskih spona sa pariskim frizerom je pocetkom 50 godina proslog stoljeca, izradjivao visoke sandale, sa detaljima gladiatorica i ogromnom potpeticama, pa su ih nosile bogate zene koje su uzvanike primale-sjedeci! Prepoznatljiva je i obuca slavnog Spanjolca, Paco Rabanne, sto izgledom podsjeca na modele Lady Gage, nekoliko desetljeca unaprijed. Dakle, moda se ponavlja i upravo to je cini uvijek- aktualnom!