– Objavio sam svoja viđenja u knjigama, najprije 2004. godine, kada je bio održan jedan okrugli sto sa predstavnicima međunarodne zajednice. Ja sam svoj tekst podijelio učesnicima, naveo sam da BiH treba biti organizirana u četiri regije: banjalučku, mostarsku, sarajevsku i tuzlansku. Uzeo sam zakon o narodnim odborima iz 1949. godine. On je izmijenio prethodni zakon iz ‘45. godine. Tim prethodnim zakonom je napravljeno sedam okruga. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, do 1929. godine i državnog udara, očuvan je teritorijalni integritet BiH i imali smo u vrijeme osmanske uprave šest sandžaka. Kada je došla Austrija, napravila je samo promjenu imena – šest okruga, a poslije je bilo šest oblasti. To su bili Bihać, Travnik u ono vrijeme, Mostar, Tuzla, Banja Luka i Sarajevo. Godine 1945. donesen je zakon o narodnim odborima i napravljeno je sedam okruga. Tuzlanski je podijeljen, pa smo dobili i dobojski. Novi zakon je predviđao četiri oblasti. Pošao sam od toga, kaže prof. Ibrahimagić.
Bez preglasavanja
Kako kaže prof. Ibrahimagić, izračunao je da je sarajevska oblast bila od Bugojna do Vlasenice. Tuzlanska je obuhvatala Brod, Maglaj, Tešanj, Posavinu, Podrinje… Istočni i zapadni dio Hercegovine pripadao je mostarskoj oblasti, dok je banjalučka pokrila Krajinu.
– Prema popisu stanovništva 1991. godine u sarajevskoj regiji je bilo 1,4 miliona stanovnika, tuzlanska je imala 1,3 miliona, banjalučka 1,1 milion, a mostarska oko 550.000 građana. Banjalučka je imala najviše Srba, mostarska Hrvata, a tuzlanska i sarajevska najviše Bošnjaka. Predložio sam da u vlasti tih regija, skupština svake od njih ne može imati više od 49 posto pripadnika najbrojnijeg naroda, tako da ne mogu preglasavati druge. Rekao sam da rotiraju funkcije predsjednika skupštine i vlade u regijama, neovisno od većine, ističe prof. Ibrahimagić.
Ovaj prijedlog prof. Ibrahimagić dao je statutarnoj komisiji Parlamenta BiH, a nakon nekoliko dana o četiri regije razgovaralo se i na biskupskoj konferenciji.
– Dragan Čović je kasnije počeo manipulirati s tim, da se organizuju tri regije, a da Sarajevo bude distrikt. Kad gledate iz Sarajeva, do Mostara ima 120 kilometara, do Tuzle isto toliko, do Banje Luke, možda, nekih 160 kilometara. To su prirodne regije, kulturni centri, ekonomski, zdravstveni, obrazovni… Zamolili su me iz SDA 2006. godine da budem učesnik skupa o središnjoj organizaciji vlasti. Izradio sam još jednu varijantu o FBiH. Izašao sam sa drugim pristupom. Moj je stav četiri regije, ali da bismo došli do njih, hajdemo napraviti prelazni aranžman. Spojimo Tuzlanski i Posavski kanton, SBK i Zenički kanton, Goražde i Sarajevo, HNK i Zapadnohercegovački kanton, te njima pripojimo dio Livanjskog. Bosansko Grahovo, Glamoč i Drvar su uvijek gravitirali Bihaću. Tako bismo smanjili 50 posto aparata u kantonima, RS bi bio šesta regija, a Federaciju bismo ukinuli, poručio je tada prof. Ibrahimagić, navodeći da se Bošnjaci nikad nisu borili za FBiH, već za cjelovitu državu.
Kad sazrije svijest o tome da su nam potrebne četiri regije, smatra prof. Ibrahimagić, banjalučku i bihaćku bismo spojili, dijelovi Podrinja pripojili bi se Sarajevu i Tuzli, te istočni dio Hercegovine Mostaru. U knjizi je 2009. godine prof. Ibrahimagić objavio ova razmišljanja, a skoro godinu i po poslije išao je kod visokog predstavnika Valentina Inzka na razgovor zajedno sa Lukom Markešićem i Miladinom Vidakovićem.
– Predložili smo da se u zakonu o osnivanju političkih partija, naprave izmjene prema kojima bi se sve one registrirale u državnom Ministarstvu pravde, a ne po okružnim i kantonalnim sudovima. To bi izazvalo jedan političko-psihološki efekat, gdje bi sve stranke bile iz BiH, a ne iz Federacije ili RS-a. Tražili smo i manju izmjenu u Izbornom zakonu, da stranke budu dužne ponuditi multietničku listu, od općine, preko kantona i entiteta, do državnog nivoa. Ako to napravimo, nijedna naša stranka ne može ponuditi multietničku listu na izborima, čak ni SDP, i natjerali bismo ih da idu u koaliciju. Imali bismo to da Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne bi mogli glasati za nacionalne partije, već za listu koju bi pratio program za naredne četiri godine, ističe prof. Ibrahimagić.
Razgovor s Inzkom
Inzku je predloženo i da se predvidi mogućnost prijevremenih izbora, tako da, kako kaže prof. Ibrahimagić, ne bismo danas bili u ovakvoj situaciji.
– Dali smo još dva prijedloga. Ako neće PSBiH da donese zakon o glavnom gradu BiH. Rekao sam da ne treba u važećem Ustavu nijedan zarez promijeniti, ne negiramo entitete kao izborne jedinice, u Ustavu piše da je Sarajevo glavni grad i time bi se samo omeđila njegova geografija, koju je imalo prije rata. Sarajevo je glavni grad za oba entiteta, napominje prof. Ibrahimagić.
Inzko je dobio i prijedlog da ukine entitetske zakone o državnoj službi, koje uveliko donose i kantoni, već da se državni proširi na sve nivoe. Međutim, od prijedloga nije realizovano ništa.
Registracionih područja nema u presudi
Ustavni sud BiH tražio je samo usklađivanje imena općina, ne registracionih područja, prokomentarisao je prof. Ibrahimagić neusvajanje izmjena Zakona o JMBG-u u državnom Parlamentu.
– Nović je predložio da se ukinu dosadašnja registraciona područja i da entiteti i distrikt to budu. Vjerujem i da će Uredba Vlade RS-a o izdavanju matičnih brojeva, kada dođe na red, biti proglašena neustavnom, smatra prof. Ibrahimagić.