Na zvaničnoj stranici Prosvjetnih radnika iz Sarajeva objavljeno je pismo Belme Hamzić, majke 12-godišnjeg dječaka koji je napadnut u školi i teško pretučen.
O ovom strašnom slučaju vršnjačkog nasilja se šuti, a pismo zabrinute majke prenosimo u cjelosti:
“Poštovani,
Želim vas informisati o nemilom slučaju premlaćivanja mog dvanaestogodišnjeg sina te kao roditelj a i prosvjetni radnik ukazati na ozbiljnost i težinu slučaja koji nikako ne smije ostati “pod tepihom” s ciljem zaštite naše djece i preventivnog djelovanja na sprečavanju svih oblika nasilja.
Dana 15. 02. 2013. godine oko 18.15 sati u osnovnoj školi “Musa Čazim Ćatić” u Sarajevu, na času Tjelesnog i zdravstvenog odgoja, kod nastavnika Pašić Adija, dok su se učenici VII-4 razreda presvlačili u svlačionici, dječak M.H. (12) je brutalno pretučen od strane svog druga iz razreda M.B. bez ikakvog povoda.
Za to vrijeme učenici su nijemo posmatrali tuču i niko nije prišao u odbranu žrtve zbog straha od osvete napadača. Dijete-žrtva je mučki premlaćeno i ostalo bez svijesti da leži na podu u krvi. Dijete je po dolasku svijesti uz pomoć dvojice drugova dopuzalo do toaleta gdje je opralo lice od krvi i umilo se. Tek po završetku tuče jedan od učenika je otišao po nastavnika, koji je pozvao razrednika. Nakon toga, po dolasku nastavnika, žrtva i nasilnik su bili u istoj prostoriji čekajući razrednika gdje je napadač naredio žrtvi da očisti krv kako razrednik ne bi vidio.
Po dolasku razrednika obavljen je razgovor s napadačem, i možete zamisliti apsurda – obojica dječaka poslana su na sljedeći čas fizike, gdje su dječaka žrtvu bukvalno odnijeli i na kojem je jedva prisustvovao. Obaviješteni su roditelji, dok je razrednik dječaka-napadača odveo s časa. Otac napadnutog dječaka je došao u školu, preuzeo dijete i pokušavao stupiti u kontakt s razrednikom koji mu se nije javljao. Dječaka su odvezli kući u polusvjesnom stanju. Tokom noći M.H. je trpio strašne bolove, povraćao i dobio temperaturu.
Sutradan, 16.02.2013., subota, dijete je prvo pregledano u ambulanti Vrazova odakle je hitno prebačen na kliniku KUM radi pretraga i specijalističkih nalaza (hirurg, neurohirurg, otorinolaringolog, ortoped, torokalni hirurg, UZ abdomena) zbog povređivanja. Srećom, kod djeteta nije ustanovljen niti jedan prelom niti povreda unutrašnjih organa sem povrede vrata, otežanog disanje zbog silnih udaraca u grudni koš i leđa, uz sumnju u potres mozga (specijalistički nalazi dostavljeni policiji i direktoru škole). Upućen je na kućno posmatranje uz obavezan nadzor i strogo mirovanje, stavljen mu je okovratnik da bi smanjio bol u vratu te preporučeno uzimanje analgetika za ublažavanje bolova. Nakon toga roditelji su sa dječakom slučaj prijavili policijskoj upravi Općine Centar gdje je uzeta izjava a slučaj predat na dalju proceduru, (kod gosp. Efendić Idriza, narednika policijske uprave).
Međutim činjenica koja zabrinjava je da niko od zaposlenih u školi tokom vikenda nije pozvao roditelje kao bi provjerio zdravstveno stanje dječaka. U ponedjeljak, 18.02.2013. roditelji napadnutog dječaka su otišli do škole gdje su obavili razgovor s direktorom i pedagogom, koji su obećali preduzeti sve zakonske procedure oko ovog slučaja po pitanju odgovornosti dječaka napadača i nastavnika. Roditelji su tokom razgovora ukazali na sve propuste nastavnika i škole tokom i poslije ovog događaja te pozvali na odgovornost nastavnika na čijem času se dogodio ovaj nemili slučaj, a koji nije adekvatno postupio u u datom momentu – a nije iskazao ni zabrinutost za zdravstveno stanje dječaka u narednim danima, kao i sam razrednik. Takođe, roditelji su izričito insistirali da se o ovom slučaju obavijeste sve nadležne stručne službe i organi škole (vijeće učenika, vijeće roditelja, odjeljensko i nastavničko vijeće, upravni odbor, služba socijalne zaštite, PPZ i Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo) i izrekne disciplinska mjera za učenika napadača kako bi se preventivno djelovalo na sprečavanju bilo kakvog oblika nasilja među djecom u ovoj ali i u svim ostalim školama.
Kao prosvjetni radnik sa dvadesetogodišnjim iskustvom u radu s djecom s posebnim potrebama i majka napadnutog dječaka postavljam sljedeća pitanja
1. Gdje je bio nastavnik tokom ovog nemilog događaja?
2. Zašto nije pozvana hitna pomoć? Šta bi bilo da je bila povrijeđena kičma? Dijete je bio u nesvijesti i nije moglo reći šta ga boli, a napadač je, pošto je žrtvu na podu dobro izudarao nogama i rukama, brutalno skočio na leđa kako bi je dokrajčio!
3. Zašto nije obaviještena policija?
4. Zašto je dijete poslano na sljedeći čas – zar nije logično i ljudski da se dijete odvezlo kući ili u bolnicu?
5. Zašto se roditelji nisu adekvatno obavijestili? Ocu dječaka žrtve je rečeno da se desio incident i da se M. H. potukao sa M. B. Zar se ovakav slučaj zove INCIDENT gdje je dijete moglo ostati mrtvo ili nepomično?
6. Zašto niko od uposlenika tokom vikenda nije pozvao roditelje kako bi se informisali o zdravstvenom stanju dječaka?
Unaprijed zahvalna”, stoji u pismu kojeg potpisuje Belma Hamzić, majka napadnutog dječaka.