“Sve je zapetljanije u Bosni i Hercegovin”-pise Girard.”Zemlja naseljena Muslimanima koje zovu “bosnjaci”/malim slovom/, unistena je najstrasnijim gradjanskim ratom od travnja 1992 do studenog 1995 godine, cije su poslijedice 120 000 mrtvih i dva milijuna raseljenih. Danas nema vanjskih problema/Srbija i Hrvatska sasvim postivaju njezin suverenitet, ali u unutrasnjosti je mnostvo zastoja.
Njezin Ustav sa osnovama na etnickoj ravnotezi, sasvim je nejasan pa zemlja vise nikako ne funkcionira. Broj ministara na razlicitim razinama vlade, prelazi 180. Ali Republika Srpska, tvorevina Daytonskih mirovnih pregovora sto prekriva 49% tla, ostvaruje prihvatljivo upravljanje svoje, lokalne administracije.
“Prilikom posjete Banja Luci, proslog svibnja Catherine Ashton je -podsjeca Girard-ubijedila prvog ministra da odustane od referenduma pravde i odvajackih teznji. Medjutim, u deset kantona koji cine “hrvatsko-muslimansku federaciju” koja obuhvata 51% teritorije, svi vicu a nitko nikoga ne cuje”!
Hvati i Muslimani se , nikako, ne mogu sloziti. Mostar je jos uvijek podijeljen na dva jako razlicita dijela. A sarajevska, centralna vlada, nikako da ostvari bilo kakav projekt na nacionalnoj razini. Politikom upravlja “visoki predstavnik” koga je imanovala medjunarodna zajednica.
Amerikanci i Britanci zele produziti takvu upravu dok je Francuzi i Nijemci nastoje zamijeniti politickim agentom neogranicenih prava upravljanja, sto ce djelovati pod autoritetom Europske Unije”.