Svećenik u jednoj od župa vukovarsko-srijemske županije, nakon što je odslužio večernju misu, vraća se u svoju prostranu kuću, tik
do crkve. Uključuje prijenosno računalo, logira se na Skype, stavlja mikrofon i slušalice i započinje komunikaciju s poznanikom. U pozadini, na zidu njegove dnevne sobe, uramljeni akvareli sa slavonskim i primorskim pejzažima.
Skida zelenkastoplavu jaknu ispod koje su crni kožni remeni, s metalnim rupicama. Gotovo da su se usjekli u njegovo punašno tijelo. Ima uske tamnoplave hlače, s velikim izrezom koji potpuno otkriva stražnjicu i spolovilo. Poznaniku sa Skypea potom pokazuje tri ogromna plastična penisa, bijeli, smećkasti i crni, odložena na trosjedu do njega. Potom započinje svoju igru. Sve to, više nego jasno, vidi se na gotovo polusatnoj snimci sa Skypea. Četrdesetak eksplicitnih fotografija s te snimke ovih je dana ustupljeno Jutarnjem listu.
“O čemu maštaš dok to radiš?”, pita svećenika, zabavljenog svojom seksualnom igrom, sugovornik sa Skypea.
“O onim dečkima iz škole.”
“Kako znaš koji bi to htjeli?”
“To se osjeti. Vidi se u pogledu, u smiješku.”
“Maštaš o njima?”
“Da. Ali zapravo ne znam bih li se to ovdje usudio učiniti”, zadihano odgovara svećenik, zabavljen svojim pomagalima.
Prijava rođaka
Velečasni, kako ga s uvažavanjem svi oslovljavaju u njegovu selu, prije nekoliko godina premješten je iz župe u osječko-baranjskoj županiji, ovdje u vukovarsko-srijemsku. Iz ranije župe morao je otići jer ga je prijavio maloljetni rođak kojeg je seksualno zlostavljao.
Policija je provela istragu, no cijelo se selo diglo protiv svećenikova rođaka. Iako je bilo glasina da svećenik isto čini i s nekoliko drugih dječaka, nitko u selu G. o tome s novinarima ne želi pričati. Kažu – djeci u toj dobi svašta pada na pamet, skloni su izmišljati, lagati, pričati gluposti, blatiti druge, a ne susprežu se ni kad je svećenik u pitanju.
Ipak, prijava svećenikova rođaka bila je povod da ga se makne u selo B. Ondje je već nekoliko godina. Pored vođenja župe ima i status vjeroučitelja, pa predaje vjeronauk u tri škole i u svakodnevnom je kontaktu s maloljetnicima. Sugovorniku na Skypeu priznao je da ga to uzbuđuje, da mašta o njima dok se upušta u svoje seksualne igre, da prepoznaje sklonosti dječaka…
U Đakovačko-srijemskoj biskupiji znali su za njegove pedofilske sklonosti. Problem su riješili tako da su ga iz mjesta G. u jednoj županiji, premjestili u mjesto B. u susjednoj. I ništa nisu učinili da mu onemoguće izravan kontakt s djecom, već i dalje uživa status vjeroučitelja.
Registar pedofila
Nekako u vrijeme kada je taj svećenik dospio u medije zbog napastovanja maloljetnog rođaka, u Hrvatskoj se povela rasprava treba li i u nas, po uzoru na neke zapadne zemlje, sastaviti registar pedofila i javno ga objaviti. Oko tog delikatnog pitanja mišljenja su bila podijeljena.
Dio stručnjaka, ali i javnosti, zalagao se da to svakako treba učiniti, kako bi građani znali tko im je u susjedstvu i obratili dodatnu pozornost na one koji su prijetnja njihovoj djeci. Oni koji su se usprotivili takvoj ideji, kao argument su potezali mogućnost javnog linča takvih osoba, ali i opasnost da se zbog istog imena i prezimena neugodnostima izlože potpuno nevini ljudi. Tjednik Globus je u rujnu 2007. objavio zastrašujuću listu s popisom više od 70 slučajeva pedofilskih nasrtaja. Među njima je, uz nastavnike, roditelje i svećenike pedofile, zabilježen i slučaj spomenutog župnika.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg.