Snimaj, snimaj sad sve… vidi ovu bruku… dušmani – povici su koji su se petoga aprila 1992, na Vrbanja mostu u Sarajevu, miješali s rafalima puškomitraljeza i fijucima metaka iznad glava ljudi koji su se okupili u centru grada, tražeći mir.
Došlo ih je ispred bh. skupštine toga 5. aprila nekoliko hiljada, mladih i starih, kako bi poručilo kako žele mir. Srpske snage odgovorile su im, prvo barikadama na Grbavici i Vracama, a zatim su na okupljene civile osuli paljbu, iz Holiday Inna. Nakon što su prestravljeni ljudi počeli trčati prema Vrbanja mostu, tamo, iz pravca prvih kuća na Vrbanji i benzinske pumpe, dočekali su ih nove srpske cijevi i nova paljba.
Na mostu, nakon pucnjave, ostat će ležati tri tijela. Suada Dilberović u samrtničkom hropcu pita: “Zar je ovo Sarajevo?”, i umire. Olga Sučić ne govori ništa. Na putu do bolnice i ona umire.
Milomir Vučijak nekoliko je metara niže, jedan od metaka mu je raznio stomak. U bunilu izgovara ime unuke koja je rođena šest mjeseci prije. I on će te noći umrijeti u bolnici.
Foto: Corbis