Ovoga puta nećemo odustati, ne obaziremo se ni na kakav tzv. mirovni paket koji nam je ponuđen u Ramalahu od Evropljana i Amerikanaca,
Nakon 23 godine čekanja, od proglašenja nezavisnosti svoje države, Palestinci ove jeseni, možda već do kraja ovog mjeseca, žele legalizirati svoj državni status s punim članstvom u Ujedinjenim narodima i tu više nema nikakve dileme.
Jedino što Palestinci ne znaju kako će to realizirati jer su im na put stale Sjedinjene Države, koje od njih traže da ponovo odlože taj svoj zahtjev. Ali, oni kao da više ne mare kakvi vjetrovi pušu iz Vašingtona.
Neodlučnost ili taktika
Uoči samog dolaska njihovog predsjednika Mahmuda Abasa u Njujork, gdje s govornice 66. zasjedanja Generalne skupštine UN-a 23. septembra treba održati svoj historijski govor, Palestinci, izgleda, zaista još nisu odlučili hoće li svoju aplikaciju za redovno članstvo u UN-u prvo poslati u Vijeće sigurnosti UN-a ili u Generalnu skupštinu.
No, jedan libanski diplomata koji je dobro upoznat s namjerama Palestinaca rekao mi je da oni još vagaju između Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine, jer “sasvim ispravno žele sakriti svoju taktiku kako bi spriječili dublju opstrukciju prema njihovim namjerama”. Kao u šahu, imaju već kovertiran potez, dodao je.
– Kako god odluče, podržat ćemo našu braću Palestince – rekao je krajem sedmice i ambasador Libana u UN-u Navaf Salam, predsjednik Vijeća sigurnosti za ovaj mjesec.
Palestinci narednih dana moraju odlučiti hoće li prvo ići u Vijeće sigurnosti i tu gotovo sigurno dobiti američki veto ili direktno u Generalnu skupštinu UN-a, gdje nema veta. Na ovom drugom mjestu mogli bi, prema vlastitim predviđanjima, doživjeti čak i trijumfalnu podršku, možda više od 130 od ukupno 193 zemlje članice. To im odmah ne bi osiguralo punopravni status zemlje članice UN-a, ali bi se mogli izboriti za novo podizanje rejtinga u svojstvu zemlje koja ima pravo članstva u drugim agencijama UN-a, poput Svjetske banke ili Međunarodnog krivičnog suda (ICC).
Ah, ti Amerikanci
Neki čak tvrde da će Palestinci namjerno “prošetati” kroz Vijeće sigurnosti UN-a kako bi pokupili taj najavljeni američki veto, jer bi im on otvorio vrata dodatne podrške u Generalnoj skupštini. Mnogi su ljuti na Obamu, koji je prošlog septembra (2010.) s govornice Generalne skupštine praktično obećao Palestincima državu, i to u granicama iz 1967. godine.
– Palestinci, zapravo, Ameriku žele da postide zbog toga što postoji globalni konsenzus ostatka svijeta koji podržava prijem Palestine u UN, uključujući Kinu i Rusiju – kaže Ragida Dergam, kolumnistica arapskog lista “El-Hayat” i jedna od 100 najutjecajnijih žena u arapskom svijetu po izboru magazina “Forbes”.
– Ovoga puta nećemo odustati, ne obaziremo se ni na kakav tzv. mirovni paket koji nam je ponuđen u Ramalahu od Evropljana i Amerikanaca. Jednostavno, naš voz je stigao na Grand Central Station (željezničku stanicu u Njujorku, op. a.) i mi ulazimo u UN na ovaj ili onaj način – kaže za “Avaz” ambasador Mensur Rijad, šef posmatračke misije Palestine u UN-u.
– Ne želimo namjerno otkriti sve karte, ali uvjeravam vas, svi putevi vode u Rim – kaže Mensur, koji se upravo vratio iz Kaira. Tamo je zajedno s predsjednikom Abasom imao susrete s Ketrin Ešton (Catherine Ashton), visokom predstavnicom EU za vanjsku politiku, ali i s turskim premijerom Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan).
Stopostotna podrška Turske
– Turska nas podržava 100 posto – kaže Mensur.
Turski lider u Kairu je pozvao lidere islamskog svijeta da ovoga puta ne odustaju i da stanu jedni uz druge kako bi “zajedno podigli palestinsku zastavu u UN-u”.
U američkim novinama oglasio se bivši šef obavještajne službe i ambasador Saudijske Arabije u SAD Turki el-Fejsal, koji je javno upozorio Obaminu administraciju da se ne usuđuje da upotrijebi veto protiv prijema Palestine u redovno članstvo u UN. Taj bi potez, napisao je El-Fejsal, okončao “specijalne odnose” Amerike i Saudijske Arabije te “zatrovao” i sve ostale američke veze s Arapima. Ta se izjava saudijskog ministra i diplomate veoma svidjela arapskim diplomatima u UN-u.
– Iako vam je ambasador Mensur rekao da svi putevi vode u Rim, ‘vatikanska opcija’ (Sveta Stolica ima posmatrački status u UN-u, op. a.) neće nas zadovoljiti – rekao je za “Avaz” jedan dobro obaviješteni diplomata iz Katara, blizak novom predsjedniku 66. zasjedanju Generalne skuštine UN-a, katarskom diplomati Nasiru Abdulazizu El-Nasiru.
– Uzor će biti, recimo, Švicarska – dodao je ovaj diplomata. Podsjetio je i kako je izglasana rezolucija Generalne skupštine broj 181, kojom je Izrael 29. novembra 1947. godine sa 33 glasa za, 13 protiv i 10 uzdržanih primljen u članstvo UN-a. Svjetska organizacija je tada brojala svega 56 zemalja.
Balkanske diplomatske igre
Palestinci, naravno, ne zavise previše od balkanskih glasova, izuzev u Vijeću sigurnosti, gdje je jedna od 15 zemalja članica do kraja ove godine i BiH. U Vijeću je, naravno, svaki glas važan kako bi se postigla dvotrećinska većina (9 glasova), pod uvjetom da nijedna od pet stalnih članica ne uloži veto. Kada je Balkan u pitanju, niko palestinsko pitanje neće, izgleda, tretirati sasvim principijelno.