Cijela ta priča mi se nimalo ne sviđa, Nikola – rekla je Gabrijela suho, nervozno prstima gnječeći ručke svoje torbice.
– Idemo, ljubavi, nisi se valjda naljutila zato što mi je Sonja dobacila koketan pogled! – uskliknuo sam nastojeći paziti na promet i povremeno je pogledavajući.
Gabrijela me ljutito pogledala.
– Nije skinula pogled s tebe cijele večeri! U tome je nije smetala čak ni činjenica što sam ja kraj tebe! I nemoj mi reći da to nisi primijetio jer ti neću povjerovati!
Nakon tih njezinih riječi uslijedila je duga tišina. Nisam znao što da joj odgovorim, između ostalog i zato što je moja zaručnica bila u pravu. I više od toga…
– Nemoj više razmišljati o tome, draga. Nije baš bila Bog zna kakva večer i to je sve. Uostalom, nije mi uopće jasno zašto si se naljutila na mene. Mislim da nisam učinio ništa što je ohrabrim u tom koketiranju.
– A ja mislim da jesi. Onaj tko šuti, prešutno pristaje na situaciju u kojoj se nalazi!
– A što sam trebao učiniti? Reci mi, molim te, što sam po tvom mišljenju trebao reći.
– Staviti je na njezino mjesto, jasno i glasno. Eto, to si trebao učiniti!
– Ah, kao da je to tako jednostavno. Sonja nije bilo kakva djevojka koju sam slučajno susreo.
– Kad smo kod toga, ona uopće nije djevojka nego zrela žena – precizirala je Gabrijela.
– Upravo tako. Ima četrdeset i šest godina, iako se to po njezinom izgledu ne bi dalo zaključiti.
– Pa gotovo da bi ti mogla biti majka! Nije ti to palo na pamet?
Ovaj napad moje djevojke nije bio samo ljubomorna scena zbog neke moje prijateljice ili poznanice. Bilo je više od toga zato što je Sonja bila nova direktorica tvrtke u kojoj sam radio i bila mi je direktno nadređena.
Bila je poduzetna i prelijepa žena, oboružana šarmom koji je bio sve samo ne prikriven. Vrlo je brzo napredovala u karijeri i zli su jezici raspredali kojekakve priče o tom njezinom naglom usponu, no bila je izuzetno sposobna, a uz to se sada htjela okružiti i jednako sposobnim suradnicima koji bi mogli sprovesti u djelo njezine zamisli.
Nije bila udana, niti u stalnoj vezi. Činilo se kao da je udana za svoj posao, no u našoj tvrtki je bilo i onih koji su tvrdili da svoje ženske potrebe često i vrlo rado zadovoljava upravo sa svojim najbližim suradnicima. Neki su čak išli tako daleko da su govorili kako ih i bira među najzgodnijim zaposlenicima kako bi mogla spojiti ugodno s korisnim.
Nisam želio vjerovati u takve jeftine tračeve. No, baš ove večeri, za vrijeme večere koja je bila organizirana za zaposlenike tvrtke, Sonja se ponašala na način koji nije ostavljao puno prostora sumnjama. I tako me više puta dovela u neugodnu situaciju, ne samo pred Gabrijelom, već i pred ostalim kolegama.
Već sam ranije naslutio da joj se sviđam: u uredu mi se obraćala na poseban način, nekom mješavinom hladnoće i senzualnosti u glasu i držanju, a to me prilično zbunjivalo, iako do ove večeri tome nisam pridavao veliku težinu.
Kad me prije dva dana pitala hoću li doći na večeru sa svojom djevojkom, bez razmišljanja sam odgovorio potvrdno. To mi se učinila zgodna prilika da riješim problem Gabrijeline ljubomore.
Naime, bio sam uvjeren da će moja djevojka, koja je i inače bila vrlo ljubomorna, imati priliku na svoje se oči uvjeri da je zanimanje Sonje za mene, o čemu sam joj pričao, isključivo profesionalnog karaktera. Nadao sam se da će me nakon te večere prestati proganjati sa svojim sumnjama.
Na žalost, na večeri se dogodilo sve suprotno od onoga čemu sam se nadao. Sonja se nije ustručavala udvarati mi na drzak i očit način, ne obazirući se ni na prisustvo Gabrijele, kao ni na prisustvo ostalih zaposlenika. Pitao sam se što joj je došlo.
Kad sam te večeri ostavio Gabrijelu pred vratima njezine kuće, i dalje je bila bijesna na mene. Nisam je uspio razuvjeriti.
– Da sam na tvom mjestu, dala bih otkaz i potražila si drugi posao – dobacila mi je prije nego što je izišla iz auta.
– Nadam se da se šališ. Nakon svega što sam prošao kako bih stekao dobru reputaciju i postao cijenjen, to mi ne pada na pamet. Pa, nisam lud!
– U tom slučaju, razmisli malo o svemu. Mogao bi me izgubiti! – zaprijetila se ljutito.
Vratio sam se kući nervozan i uznemiren. Dovraga, uvalio sam se u nevolje, a da ni sam ne znam kako mi je to uspjelo. I što sad? Što da učinim?
Te noći dugo nisam mogao zaspati. Ako sam prije i imao kakvih dvojbi, sada ih više nije bilo: Sonjine namjere bile su i više nego jasne.
Možda bi razumjela kad bih joj otvoreno rekao u čemu je problem, pomislio sam. Reći ću joj da želim napredovati u karijeri, ali da zbog toga ne želim žrtvovati svoj privatan život. Ukratko, reći ću joj da nisam spreman na kompromise.
Pred jutro, umiren tom idejom, napokon sam uspio zaspati, no poslije nisam čuo budilicu i kad sam napokon otvorio oči, bilo je već jako kasno. Na brzinu sam se istuširao i odjurio na posao.
Osvježen od sna, iako nisam bio naročito naspavan, ponovio sam u glavi razgovor koji sam želio obaviti sa Sonjom. Neće biti jednostavno naći prikladan trenutak, no bio sam siguran da ću uspjeti, ako ne prije, onda tijekom pauze za ručak.
Čim sam ušao u ured, moja tajnica, postarija gospođa Adriana, mi je zatrpala stol hitnim papirima pa sam se odmah bacio na posao.
Sonju sam vidio tek nešto prije podneva. Upravo sam je htio zamoliti da me primi jer bih htio razgovarati s njom, no ona me preduhitrila rekavši mi kako je namjeravala ručati sa mnom kako bismo za vrijeme ručka porazgovarali o nekim stvarima koje se tiču posla.
No, nešto u njezinom pogledu mi je govorilo da uopće nema namjeru razgovarati o poslu već o nas dvoje.
Bio sam jako uzbuđen i kad sam izašao sa Sonjom iz ureda, više se nisam sjećao što sam joj htio reći. Ona je, kao i uvijek, izgledala odlično i bila je tako šarmantna s tim svojim neobičnim naglaskom i zavodljivim kretnjama da joj je bilo nemoguće odoljeti.
Bila je vrlo visoka i vitka, odjevena u ženstveni, pripijeni kostim. U svakom slučaju, znala je privući pažnju i nametnuti se, prvo kao žena, a tek potom kao odgovorna nadređena osoba.
Odlučna i samouvjerena kakva je bila, nije imala razloga pričati nadugačko i naširoko. Znala je s nekoliko riječi reći ono što želi i ušutkati svakoga tko se ne bi složio ili bi pokušao propitkivati njezine razloge. Tako je bilo i sa mnom: nije okolišala, odmah je prešla na stvar.
– Želim biti iskrena s tobom, Nikola. Sviđaš mi se. I to jako – priznala je bez uvoda. – Mislim da si to shvatio već prošlu večer. Nisam htjela biti licemjerna i pretvarati se pred tvojom djevojkom.
– Ali ja… – promucao sam.
– Molim te, nemoj me prekidati. Reći ću ti odmah ono što želim. Zanima li te napredak u karijeri unutar ove tvrtke?
– Da, naravno.
– To neće biti problem. Bit će dovoljno da mi uvijek budeš na raspolaganju – rekla je gledajući me svojim mačkastim očima.
– Ali ja sam u vezi – tiho sam rekao.
– Znam. Zato sam i htjela od prvog trenutka biti jasna pred tvojom djevojkom. Ako je imalo inteligentna, bit će joj jasno da nema razloga za ljubomoru. Meni je dovoljno imati te na raspolaganju. Imam četrdeset i šest godina, a ti trideset i svjesna sam da ne mogu očekivati da budem jedina u tvom životu. A ne mogu te ni preoteti njoj ako je voliš. No ovdje, na poslu, bit ćeš samo moj. I neću se miješati u tvoju vezu, u to možeš biti siguran.
Vragoljasto se nasmiješila i u tom mi se trenutku učinila puno mlađom nego što je to zapravo bila. Sonja je zaista bila izuzetna žena. Igrala je prljavo, a pritom je imala držanje i stav kao da čini najprirodniju stvar na svijetu. Čak štoviše, činilo se da se jako dobro zabavlja.
Trebao sam je odmah odbiti. Znao sam to. Čak sam i pokušao to učiniti u jednom trenutku.
– Što kad bih ti rekao ne?
Pogled joj se odjednom zamračio, no samo na nekoliko sekundi. Potom su joj crte lica ponovno postale opuštene.
– Pa, to je barem jasno. Morao bi si potražiti drugi posao, dragi.
– Dobro, razmislit ću o svemu što si rekla – rekao sam.
– Želiš ispitati situaciju kod nje, zar ne? Hmmm, neka ti bude. No, nemoj me pustiti da dugo čekam. Nisam strpljiva, no to si dosad već shvatio.
Klimnuo sam glavom, nesposoban reći bilo što suvislo.
Sonja je bila tako očaravajuća žena da bih, da sam bio slobodan, istog trena pristao na njezinu ponudu. Smatrao sam je neodoljivom, bez obzira na njezin moćan položaj u tvrtki.
Pomislio sam na to s koliko je muškaraca prije mene vodila isti ovakav razgovor. Sigurno nije bila pouzdana osoba, a i moralno je bila vrlo upitna, no u tom trenutku to mi uopće nije bilo važno.
Polako, ali sigurno, padao sam u njenu mrežu. Želio sam napredovati više nego bilo što drugo u životu, a ponuda da joj budem „na raspolaganju“ nije mi bila nimalo odbojna. Naprotiv. Opijem njenim senzualnim parfemom zamišljao sam kakav bi osjećaj bio držati je u zagrljaju, posjedovati…
Kad sam se poslijepodne vratio u ured, rekao sam sam sebi da zapravo nema potrebe da o Sonjinoj ponudi raspravljam sa svojom djevojkom. Pa, naravno, jednostavno ću joj to prešutjeti! Izmislit ću stotine poslovnih obaveza i sastanaka kao što to čine svi preljubnici. Ionako sam znao da bi svaki razgovor bio besmislen.
Gabrijela je bila po prirodi previše ljubomorna i posesivna i ne bi mogla podnijeti da me dijeli s bilo kime, čak ni ako je u pitanju moja poslovna karijera. Kad bih joj otkrio svoje namjere, izgubio bih je istog trena. A prešutim li ovaj dogovor sa Sonjom, mogao sam se barem nadati da neće ništa primijetiti niti doznati. Pobrinut ću se da joj ne nedostaje moje pažnje i ljubavi. Naposljetku, Sonja je bila samo posao i seks, ona s ljubavlju nije imala veze.
I tako je od sljedećeg dana započeo moj dvostruki život. Gabrijeli nisam rekao ništa. U stvari, rekao sam joj da mi Sonja i dalje udvara, ali da ja na to ne obraćam pažnju. Nije djelovala da mi baš u potpunosti vjeruje, ali privremeno se smirila.
S druge strane, sa Sonjom sam razgovarao posve otvoreno i priznao joj da sam odlučio skrivati istinu pred svojom djevojkom. Napravila je grimasu:
– Ako tebi odgovara živjeti u laži. Nadam se samo da neće biti neugodnih iznenađenja. Već mi se više puta dogodilo da imam problema s ljubomornim suprugama i djevojkama. Vjeruj mi, nije bilo uopće ugodno. Zato, pazi što radiš.
– Neće biti nikakvih iznenađenja, vidjet ćeš.
– Nadam se, zbog tebe – ozbiljno je rekla.
Sonja me pozvala u svoj stan još iste večeri, a dočekala me odjevena u prozirni kućni ogrtač. Bila je još ljepša nego u poslovnim kostimima i djelovala je i još mlađe nego inače, ovako raspuštene kose, opuštena i nasmijana.
Bila je, naravno, i fantastična ljubavnica. Strastvena i iskusna. U njezinu sam naručju potpuno zaboravio na Gabrijelu i našu ljubav. Recimo da mi se, na neki način, čak nije činilo ni da je varam jer je ovo sa Sonjom bilo potpuno različito od našeg odnosa. I tako sam zaključio da uopće neće biti teško voditi dvostruki život.
Tako je i bilo. Uspijevao sam izlaziti na kraj s poslovnim obavezama, susretima sa Sonjom i vezom s Gabrijelom. Moja djevojka nije imala razloga za sumnju jer sam bio smiren i pažljiv.
Osim toga, pozitivni učinci moje odluke vrlo brzo su se odrazili u vidu napredovanja u karijeri: dobio sam novi, ljepši i veći ured i bezobrazno veliku plaću. Sada sam imao čak dvije osobne tajnice, obje zgodne i mlade, i direktno sam komunicirao s rukovodstvom tvrtke na dnevnoj bazi. Ostali kolege su znali kako je došlo do takvog uspona u karijeri i često sam na njihovim licima mogao primijetiti zlurade osmijehe, no nije me bilo briga za to.
Prošla su dva mjeseca, a Sonja i ja smo se često nastavili viđati nakon posla, no činilo mi se da je ona postala ljubomorna na moju djevojku. Kao da je njoj počelo smetati što me mora dijeliti s Gabrijelom.
Kad sam joj to jedne večeri, dok sam bio kod nje, rekao, napravila je grimasu:
– Ne sviđaju mi se sve te igre skrivača.
– Ali ti si rekla da nećeš biti ljubomorna i tražiti da me imaš samo za sebe.
– Znam da sam to rekla. No, nisam mislila da ćeš ti biti drugačiji – priznala je.
Privila se uz mene i strastveno me poljubila.
Sada mi je postalo jasno: Sonja se počela zaljubljivati u mene! To je bio razlog njezine ljubomore.
Ja sam mislio da je ovo samo jedna kratka avantura kojoj će doći kraj čim Sonja pronađe novu „igračku“ s kojom bi se mogla zabavljati. No, vrijeme je prolazilo, a ništa se nije mijenjalo. Naprotiv, činilo se da postaje sve posesivnija prema meni pa se ponekad nije ustručavala čak i na poslu otvoreno pokazivati da sam njezin. Zaključio sam da se cijela situacija počela previše razvlačiti, između ostalog i zato što je Gabrijela s vremenom ponovo postala sumnjičava.
Jedne večeri me nazvala na mobitel, koji sam isključivao kad god bih išao kod Sonje, a kad je vidjela da se ne javljam, nazvala je u moj ured. Javio joj se portir koji je rekao da u tvrtki nema nikoga i da se ne održava nikakav sastanak, a ja sam joj bio rekao da ću zbog sastanka s upravom ostati do kasno u uredu.
Pokušao sam se opravdati rekavši da smo u posljednji trenutak odlučili sastanak dovršiti uz večeru, no bilo mi je jasno da će istina, prije ili kasnije, isplivati na površinu.
Jednoga dana kad je Gabrijela došla u moj ured, predstavivši se tajnicama kao moja djevojka, pozdravio sam je i poljubio, no ona me bijesno odgurnula rekavši da su je tajnice gledale s podsmijehom koji je mogao značiti samo jedno – da nije jedina moja djevojka.
– Što se to ovdje događa? – planula je.
– Ma ništa, Gabrijela, što bi se događalo? Samo su ljubomorne na tebe. Smeta im što ih ne primjećujem i zato su zlobne, znaš kako je to.
– Pazi što radiš, Nikola. Otkrijem li da je tvoj napredak u karijeri posljedica toga što si popustio udvaranju one stare vještice, s nama je gotovo. Zauvijek!
Zagrlio sam je.
– Hajde, nemoj se ljutiti. Ja te volim, to znaš…
Pokušao sam je poljubiti, no ostala je hladna. Postalo mi je jasno da je došlo vrijeme polaganja računa. Znao sam da neću još dugo moći skrivati svoj dvostruki život.
I ne samo to. Nešto kasnije, kad je Gabrijela otišla, Sonja me bijesno upozorila da privatni posjeti u uredu nisu dopušteni. Znao sam da je ta zabrana samo posljedica njezine ljubomore.
Počeo sam se gristi, no i dalje sam pronalazio opravdanja i govorio sebi da se, unatoč svemu, isplatilo ono što sam učinio.
Na što se imam žaliti? Imam odličan posao i dvije predivne žene, razmišljao sam. Gabrijela je draga i lijepa djevojka, a Sonja je fantastična ljubavnica iako me, doduše, košta dosta truda i strpljenja. Ipak, koliko bi muškaraca dalo sve da može biti na mom mjestu?
No, uskoro je došlo vrijeme za polaganje računa. Sonja je radila na mene pritisak da ostavim Gabrijelu, a što se pak nje tiče, ona je postajala sve sumnjičavija.
A zatim se jedne večeri, kad sam Gabrijeli rekao da imam poslovni sastanak, dogodilo ono neizbježno. Vjerojatno nas je pratila i zatim je banula u stan moje ljubavnice.
Sonja često, obuzeta strašću, nije ni zatvarala vrata za nama nakon što bismo ušli u njezin stan. To sam dobro znao i nisam se zbog toga zabrinjavao, no kad sam ugledao Gabrijelu kako nas zaprepašteno gleda dok vodimo ljubav, poželio sam nestati što dublje pod zemlju.
– Dakle, ipak je tako – promucala je.
Nisam se ni pokušao braniti. Bio sam shrvan od stida. Sonja je bila ta koja se suočila s Gabrijelom rekavši joj da joj je drago što nas je otkrila jer ću se sada napokon riješiti te besmislene veze i posvetiti se samo njoj.
– Nije te mogao ostaviti jer te žalio – rekla joj je okrutno.
Gabrijela je još iste večeri nestala iz mog života. Uzalud sam je tražio idućih dana shvativši što sam izgubio. Bilo je prekasno.
Gasila je mobitel svaki put kad bi na zaslonu vidjela moj broj, a u stanu nije odgovarala kad sam zvonio pred ulaznim vratima. Znao sam da ima potpuno pravo jer sam se ja prema njoj ponio poput zadnjeg bijednika.
No, taj događaj je uništio i moj odnos sa Sonjom. Nisam joj mogao oprostiti što je s Gabrijelom razgovarala na tako uvredljiv način. Sada me, pri pomisli na karijeru kojoj sam se prije tako veselio, hvatala mučnina.
Kad bih se pogledao u ogledalo, nije mi se sviđalo ono što sam vidio. Nije mi se sviđalo ono u što sam se pretvorio. Nadao sam se da još nije kasno da se promijenim, iako sam bio svjestan da mi ništa neće moći vratiti Gabrijelu i njezinu ljubav prema meni.
Dao sam otkaz na svoje radno mjesto, a Sonja mi je na to bijesno rekla da će me, učinim li to, uništiti zauvijek jer će mi onemogućiti da bilo gdje dobijem posao. Odgovorio sam joj da sličan posao neću ni tražiti jer mi se zgadio, kao i sve ostalo što je bilo u vezi s njom.
I tako sam, malo-pomalo, uz patnju i kajanje, nekako ponovo pokrpao svoj život.
Preselio sam u drugi grad i zaposlio se u tvornici kartonske ambalaže. Vlasnik je bio moj stric koji se uskoro spremao otvoriti vlastitu trgovinu i trebala mu je pouzdana osoba kojoj bi mogao povjeriti vođenje trgovine.
Odmah sam prihvatio njegovu ponudu, iako je plaća koju mi je ponudio bila tek desetinu onoga što sam nekoć zarađivao. Nije mi više bio važan novac, a ni prestiž.
Zaljubio sam se u djevojku koju je stric zaposlio kao prodavačicu u trgovini. Zove se Karla i mislim da i ona mene voli. Među nama nema nikakvih sjena i sretni smo zajedno.
Prije nekoliko dana vratio sam se u grad u kojem sam prije živio kako bih posjetio brata koji je nedavno postao otac. I tada sam vidio Gabrijelu. Bila je zadovoljna, i ona je započela novi život, udala se za nekadašnjeg školskog prijatelja i sada je čekala njegovo dijete.
Jedan drugome smo zaželjeli sreću: ona me više ne mrzi, možda i zato što je čula da sam prekinuo svaki odnos sa Sonjom i započeo novi život u drugom gradu.
O Sonji sam čuo da je i ona napustila tvrtku i otišla u inozemstvo. Više od toga nije me ni zanimalo. Srećom, sada sam imao drugi život. A ljubav prema karijeri, lažima i zabranjenom voću zamijenila je želja za čistim, jednostavnim životom uz osobu koju volim. I sada se, napokon, kad se pogledam u ogledalo, mogu prepoznati i nasmiješiti.