Iako je i prije 15. aprila 1992. godine bilo organizovanog otpora agresoru koji je, bilo je već tada jasno, nakanio uništiti duh Bosne i Hercegovine, ali i jedan njen narod, tog dana pod jedinstvenu komandu stavljene su mnogobrojne vojne formacije bh. patriota. Armija RBiH nastala je kao neizbježan i jedni pravi odgovor neprijateljima BiH, a djelimično po uzoru na Batona s početka nove ere. To je u mnogome jedan od bitiniji datuma za istoriju ove zemlje jer je ona baš tada dobila, po prvi put u svojoj istoriji, organizovanu oružanu silu koja se borila pod vlastitom zastavom. Ta zastava, ona srednjovjekovna, sa ljiljanima, viorila se ignad glava momaka i djevojaka u patikama, farmericama, što su, za razliku od nerijatelja, u rukama imali pištolje, zastarjele i improvizvane puške, pokoju bombu; nisu imali naoružanja, a ni dovoljno obrazovanog oficirskog kadra, ali hrabrosti i patriotizma DA. Iako su joj ruke bile vezane embargom na uvoz naoruzanja, za kratko vrijeme Armija RBiH postala je vojna sila brojeći i do 250 000 boraca koja se ne samo oduprijela napadima neprijatelja, nego je na mnogim frontovima uspjela da i pređe u ofanzivne oslobodilačke pohode. Bosanski otpor skraja drugog milenija, naziva se čudom jer se ono što je armija pod Tvrtkovom zastavom učinila opire se svim vojnim predviđanjima, opire se to čak i logici. Zbog te armije, bosanske, ova zemlja nije šutke pala, kao što se to nekada dešavalo. Budimoi realni, nije Armija RBiH jedina vojska u istoriji koja je uspjela odbraniti se od neprijatelja, nije ni jedina koja je pobjeđivala. Pa po čemu je to Armija sa ljiljanima drugačija od ostalih? Drugačija je jer nije činila masovne i organizovane zločine! Da, baš ta, Armija jedne male države nije ubijala civile, nije silovala, nije palila, nije rušila bogomolje čak ni kada se to činilo kao logičnim odgovorom na istovjetne agresorske postupke! Na sablji bosanske armije nije bilo krvi beba, djece, staraca, civila, nemoćnih! To najbolje njeprijatelji njeni znaju! I dok svjedočimo zločinima i nehumanosti armija većih država, država koje se kunu u demokratiju i humanost, imamo svjetli primjer armije, za mnoge, neke tamo male Bosne i Hercegovine.
Zbog tog neukaljanog ratnog puta, s ponosom danas možemo slaviti Dan Armije RBiH.
Osim poginulim pripadnicima naše armije, na njen devetnaesti rođendan sjetimo se i u putimo iskrenu zahvalnost i svim njenim preživjelim pripadnicima koji su branili bh. gradove i sela. Zahvalimo se i onim koji dadoše dijelove svojih tijela i zdravlje za odbranu jedine nam domovine. Hvala vam!
Suad Karamustafić, 15. 04. 2011. g.